WORLDPRESS by Vizy 04

Najčitanije vijesti

Vezane vijesti

Zadnji recepti

Najnoviji videi

Igre, igrice

Vijesti 1

Vijesti 2

Jesu slatki!

Nesumnjivo volim pse. Ne volim mačke. Ajmo ovo drugo. Zašto ne volim mačke? Ne volim ih zbog sebičnosti. Zbog indiferentnosti. Kad su male vrlo su slatke mice - mace. Ali gdje sa njima kad odrastu? Niti su mi više simpatične, niti mile. :lol: Jedna od najogavnijih slika iz životinjskog svijeta mi je ona u kojoj mi se debela olinjala mačka uzdignuta repa približava da se očeše o moje noge. Najgore mi je ako se tada zateknem u tuđoj kući u kojoj se moram ponašati po protokolu bontona. Moram se ljubazno smiješiti, umilno izgovarati kako mi je to najljepša maca koju sam u životu vidio. A najradije bih je uhvatio za rep, pa je odnio van svoga vidokruga, van svoga vremena, van svoga postojanja. A kad mi ljubazna gazdarica nudeći mi je, stavi takvu macu u krilo, a potom mi ponudi, komadić kolača i kavu , mome beznađu i očaju nema kraja. Dlake, ono mačje predenje, uski mačji pogled i njeno zadovoljstvo što sam ja njena svojina, mi je naprosto nepodnošljivo. Čast svim mačkoljupcima, ali ja definitivno nisam ljubitelj mačaka.

Kod pasa me uvijek fascinirala njihova privrženost gospodaru. Često glupa privrženost koju su pojedini peseki platili glavom. Pse bih podijelio na opasne i neopasne, ružne i lijepe, male i velike.

Opasne nije dobro imati. Velika je to odgovornost. Ružni psi mi također nisu pri srcu. Jedan od ružnijih pasa mi je, Bog neka mi prosti, a i mjuzaši koji ih vole, upravo Hrvatski ovčar. Nesumnjivo je opasan i grize, ima vučji hod i onu neku ružnu crnu boju. Kad ga vidim, mrak mi padne na oči. Kao da vidim samog nečastivog pred sobom!  :lol: Od svih onih žutih retrivera, šarenih pudlica, bernardinaca, vučjaka i sl. mi imamo tog crnog, opasnog nečastivog psa. Uvijek sam se pitao: što smo mi pobogu skrivili dragom Bogu da nas je dopao tako ružan pas?

Ali nije naš pas najružniji. Ima ih i ružnijih. Ali se svi narodi nekako izvuku i imaju više pasmina, a mi eto, koliko je meni poznato, imamo samo tu jednu, Bože mi prosti, vražju pasminu.

Teško je u ovim recesijskim vremenima imati opasnog psa. Em, morate biti karakterno snažan gospodar, fizički snažan i jak i pokazati mu pokatkad tko je gazda. S obzirom da na skoro sve postavljene zahtjeve mogu odgovoriti niječno, za mene takav pas definitivno nije. A ne bih ga s obzirom na krizu mogao ni hraniti.

Dakle, ostaje mi neka manja, simpatična, neopasna pasmina. Sve sam te pasmine s predznakom mini istražio i došao do zaključka da je u mom slučaju idealan pas yorkshire terrier:

Psi yorkiji su nesumnjivo lijepi psići. Narastu do dvije kile. Ono što ih razlikuje od drugih pasa je svojstvo dlake koja je slična ljudskoj. Dakle nema dlaka po stanu. Lako ih je hraniti. Svojim lavežom jasno upozoravaju da je nepoznata osoba blizu ulaznih vrata. Mana im je, kažu oni koji ih imaju, da su neurotični.

A meni svojstvo neurotičnosti kod ljudi nikada nije izgledalo kao neka posebna mana. S jedne strane imate mirne drage ljude, koji ponekad znadu biti vrlo dosadni. A s druge strane imate pomalo neurotične ljude koji se znadu na vama iskaliti, što ne mora biti po sebi nešto loše. U tom slučaju i vi na njima iskalite svoju neurotičnost! Pa ste jedan-jedan. Ne treba vam nikakav psihijatar. Izliječeni oni, izliječeni vi! I zahvaljujete Bogu da postoje takvi neurotični ljudi.

E tako je i sa psima. Imate npr. nekog labradora koji je nesumnjivo lijep pas. Ali, brate mili, taj samo spava i jede. A zalaje svake prijestupne godine. Lijep, a dosadan.

A naš yorki je razmažen, skače, vrti se, nasmijava vas, laje dok nešto ne dobije, razbija tišinu koju ponekad mrzite. Imate brigu. Sličan je djetetu. Razvijete ljubav.

Imam dijete. Eh, i dijete bi, sunce tatino, htjelo yorkija. Mama bi htjela retrivera. Ali ne, sunce tatino je često sjedilo u tatinu krilu i putem "jubita" gledalo male slatke yorkije. Tatino zlato voli što i tata.

Yorki je mali pas. Ne morate ga nikomu povjeravati kada idete na godišnji. Stavite ga u auto i to je to. Možete ga voditi u shopping centre, u grad, jednom riječju: svugdje.

Ako želite izložbenog psa, onda ćete mu puštati dlaku, a ako ne (što je kod mene slučaj), onda će izgledati kao pas, a ne kao neka naperlitana pudla. Inače, yorkiji ne spadaju u porodicu pudli, već terriera.

Dosta sam čitao o yorkijima i svi koji ih imaju su veliki zaljubljenici te pasmine i nisu ostali na jednom psu. Internet je prepun foruma u kojima se može čitati o tim preslatkim stvorenjima.Jedina mana im je što su skupi i spadaju u skuplje pasmine pasa.

Na kraju, vele oni koji ga imaju da je yorkshire terrier pas vrlo lojalan svomu gospodaru i da u obitelji nepogrešivo prepoznaje tko je gazda, te da je tom članu najodaniji. S obzirom da ja više nisam siguran tko u mom domu drži uzde: je li ja, ili žena ili kćerkica, odlučio sam to na lukav način provjeriti. I to je jedan od glavnih razloga zašto želim nabaviti malog yorkshire terriera.